Ortoreksija je psihički poremećaj, odnosno, “ekstremna” posvećenost, kako je stručnjaci nazivaju, koja podrazumijeva opterećenost pripremom zdrave hrane, planiranjem jelovnika, redovnim vježbanjem…
Danas smo, čini se, više nego ikada preokupirani zdravom prehranom. Dok smo nekada mislili samo na to kako ćemo izgledati, sada nam je bitno i kako ćemo se osjećati nakon hrane koju jedemo.
Međutim, kao što i dijete mogu dovesti do brojnih poremećaja, izgleda da do toga može doći i uslijed pretjerane zaokupljenosti pripremom zdrave hrane, kada se javlja ortoreksija, od koje je bolovao čak i najbolji tenisač svijeta, Novak Đoković.
Ortoreksija je psihički poremećaj, odnosno, “ekstremna” posvećenost, kako je stručnjaci nazivaju, koja podrazumijeva opterećenost pripremom zdrave hrane, planiranjem jelovnika, redovnim vježbanjem, dok su tu i borba sa pesticidima, herbicidima i konzervansima, a ukoliko se slučajno i desi da ortoreksična osoba pojede nezdravu hranu, neće se osjećati dobro psihički.
Ovu bolest prvi je definirao 1997. godine doktor Stiven Bratman.
Iako se u početku ortoreksija miješala sa anoreksijom, zaključilo se da ova dva poremećaja nemaju nikakve sličnosti, jer anoreksičar želi smanjiti tjelesnu težinu i esktremno smršaviti, ortoreksičar se više brine o tome da se kroz hranu pročisti, da unosi samo zdrave, neprerađene namjernice.
Oni uvijek pripremaju svoju hranu, nose je u kutijama sa sobom i kvaliteta hrane im je jako bitna.
Profesionalci za mentalno zdravlje koji su se bavili proučavanjem ovog poremećaja zaključili su da psihički zdrav čovjek pristaje jesti hranu koja je nezdrava, masna i kalorična, i to prihvaćaju normalno, dok osobe koje su zainteresirane isključivo za zdravu hranu u stvari vape za terapijom.
Ova moderna bolest dovoljno je proučavana da je napravljen i profil ortoreksičara, jer iako lako možemo vidijeti da li je neko agresivan, depresivan ili ima neke druge slične psihičke probleme, teško je, tvrde stručnjaci, napraviti crtu između “normalne” i osobe koja je postala “ortoreksična”, te kada se to pređe, granica takozvane normalnosti u tome što biramo da jedemo.
Jedna od poznatih osoba koja se borila upravo s ovim problemom bio je i srpski tenisač Novak Đoković, pa su tako mediji prije par godina izvještavali kako mu je ustanovljena ova “opasna” bolest, jer je u tom periodu imao i neuspjehe na terenu, te se smatralo da je glavni krivac novi, zdravi način ishrane koji je sportaš počeo prakticirati.
Čak je i čuveni švicarski nutricionista Jirg Hisli pokušao objasniti o čemu je zapravo riječ, i to u svom autorskom tekstu gdje je objavio kako misli da je ortoreksija kriva za njegovu tadašnju tešku situaciju sa zdravljem i neuspjehe na terenu.
Prema riječima stručnjaka, nema ničeg lošeg u odluci da se hranite zdravo, pod uvjetom da ste ujedno spremni i na kompromis, pa da povremeno unesete i “nezdraviju” hranu. U slučaju ovog poremećaja, situacija se komplicira ukoliko imate potrebu da detaljno ispitate u kojoj je mjeri svaka namjernica dobra za vaše zdravlje.
– Nije dovoljno da su tikvice organski uzgajane. Takve osobe moraju znati odakle su točno stigle i što proizvođač podrazumijeva pod “organski” uzgajanom hranom. Prehrana postaje životna tema i neprestano vam se mota po glavi”, objašnjava psihoterapeutkinja Martina Binenštajn i dodaje da se spisak namjernica koje smatramo “zdravim” sve više smanjuje, tako da na kraju ne ostane gotovo ništa što možemo jesti. Ukoliko takva osoba prekrši pravila koja je sama sebi postavila, počinje da je muči grižnja savjest i ljuti se na sebe. Iz tako nastalog začaranog kruga veoma je teško izaći, ali kako dolazi do toga da zdrava prehrana do te mjere zavlada nečijim životom, pitanje je na koje još uvijek nema odgovora, međutim, ona zaključuje da je bitno da zastanemo i zamislimo se nad time što je u životu zaista važno, i što želimo, te tako izaberemo najbolji mogući put nakon kojeg ćemo biti zadovoljni, ali i opušteni.
SVE NAJNOVIJE VIJESTI IZ TENISA: TENISKE VIJESTI
Ja sam Dejana Rakić. Magistrica sam komunikologije, smjer mediji i prvostupnica povijesti. Radila sam na Inportalu - portalu za osobe s invaliditetom kao honorarna novinarka. Također sam pisala za časopis Riječ slijepih. Trenutno sam zaposlena u Hrvatskoj knjižnici za slijepe kao stručna suradnica u korekturi teksta.
