Juniorski uspjeh i najava velikih stvari
Mirjana Lučić-Baroni hrvatska je tenisačica rođena 9. ožujka 1982. godine. Na svom teniskom uspjehu može možda biti zahvalna starijoj sestri koja je prva počela trenirati tenis, da bi se zatim i Mirjana priključila.
Kao juniorska igračica osvojila je US Open 1996. godine te Australian Open u singlu i parovima. Time je postala tek treća igračica u Open Eri koja je osvojila dva juniorska Grand Slama prije svog 15. rođendana.
Druge dvije igračice teniske su ikone Martina Hingis i Jennifer Capriati. Uspješnom juniorskom karijerom najavila je velike stvari i u seniorskim vodama.
Prva Grand Slam titula
Profesionalka je postala u travnju 1997. godine u dobi od samo 15 godina. Tjedan nakon što je otišla u profesionalne vode, osvojila je svoj prvi WTA turnir u Bolu.
Nakon toga igrala je svoje drugo WTA finale u Strasbourgu gdje je izgubila od Steffi Graf.
U svom prvom turniru u parovima odmah je otišla do kraja. I to nije bio bilo kakav turnir, već Australian Open. U paru s Martinom Hingis došla je do titule sa samo 15 godina, 10 mjeseci i 21 danom.
Time je postala najmlađa osvajačica Grand Slam titule, a ušla je u povijest i kao prva igračica koja je osvojila svoj prvi turnir na kojem je igrala u singlu i parovima.
Kasnije te sezone došla je do drugog naslova u parovima i to opet s Martinom Hingis. Osvojile su Pan Pacific Open u Tokiju.
U povijest je ušla osvajanjem druge titule u Bolu, čime je Mirjana Lučić-Baroni postala najmlađa igračica u povijesti koja je obranila titulu na WTA Touru.
Uspješnu sezonu zaključila je finalom mješovitih parova Wimbledona. U paru s Maheshom Bhupathijem izgubili su od dvoje, i dalje aktivnih tenisača, Serene Williams i Maxa Mirnyija rezultatom 6:4, 6:4.
Polufinale Wimbledona i privatni problemi
Odmah iduće sezone stigao je najbolji rezultat na Grand Slamu, i to na travnatim terenima Wimbledona.
Te 1999. godine Mirjana Lučić-Baroni stigla je do polufinala pobijedivši Eriku deLone, Marianu Diaz Olivu, braniteljicu titule Monicu Seles, Tamarine Tanasugarn, Nathalie Tauziat, da bi u polufinalu izgubila od Steffi Graf u trima setovima.
Nakon tog odličnog rezultata došlo je do velikog pada uslijed privatnih i financijskih problema. Kasnije je optužila svog oca Marinka za zlostavljanje tijekom cijelog života i to je nešto što je obilježilo njezinu karijeru.
Natjecala se do 2003. i US Opena, da bi nakon toga uzela veliku stanku.
Do tada je njezin najbolji renking karijere bilo 32. mjesto u singlu te 19. mjesto u parovima. Do kraja 2007. godine odigrala je samo dva turnira.
Povratak na teniske terene
Mirjana Lučić-Baroni dala je intervju za poznati New York Daily News u travnju 2006. gdje je pojasnila svoju odluku o povlačenju, životu s nasilnim ocem i velikom željom da se vrati na teniske terene te pokaže ono što najbolje zna.
Tada je počela surađivati s novim trenerom Ivanom Berosem i rekla je kako je spremna za novi početak. Te je sezone dobila pozivnice za nekoliko manjih turnira i ponovno ušla na WTA listu nakon povratka na terene. Zauzimala je 524. mjesto na ljestvici.
Tijekom te i iduće sezone nastupala je po ITF i WTA kvalifikacijama, da bi u rujnu 2008. dogovorila suradnju s trenerom Albertom Gutierrezom i najavila igranje punog rasporeda iduće sezone.
Početkom 2009. godine dodijeljena joj je pozivnica za turnir ASB Classic u Aucklandu. To joj je bio prvi nastup u glavnom ždrijebu nekog turnira nakon 2007. godine i Indian Wellsa.
Bolja od nje bila je Ane Kethavong u prvom kolu. Lučić je nastavila nastupati po ITF challengerima naredno vrijeme.
U 2010. godini došla je do titule na challenger turniru u Jacksonu, da bi se nakon toga kvalificirala u glavni ždrijeb turnira u Birminghamu.
Nakon nekoliko godina došla je i do svoje prve pobjede na WTA turnirima. Na turniru u Birminghamu spojila je dvije pobjede i to protiv Mariane Duque i Karoline Šprem.
Nakon Birminghama na redu su bile kvalifikacije za Wimbledon koje je Mirjana Lučić-Baroni uspješno riješila i našla se u svom prvom Grand Slam turniru nakon 2002. godine.
Victoria Azarenka bila je bolja na centralnom terenu, ali svakako je ovo bila velika pobjeda za našu tenisačicu.
Mirjana je nakon toga ostala u Europi nastupajući na zemljanim terenima i podigla svoj ranking na 151. mjesto, njezino najbolje od povratka tenisu.
Uspješno se vratila i na US Open gdje je prošla tri runde kvalifikacija i u prvom kolu bila bolja od Alicije Molik, da bi u drugom kolu nakon neizvjesnog meča izgubila od Jelene Janković. Čak i s tim porazom, to joj je bio najbolji rezultat na Grand Slamu nakon dužeg vremena.
Sezonu 2011. započela je s nekoliko poraza na WTA i ITF turnirima. Sreća se počela mijenjati dolaskom na zemlju. Do svog prvog WTA četvrtfinala nakon deset godina stigla je 2011. u Strasbourgu gdje je izgubila od Anabel Medine Garrigues.
Iz kvalifikacija do trećeg kola Wimbledona
Mirjana Lučić-Baroni je sezonu 2012. započela porazima u kvalifikacija Brisbanea i Sydneya. Također te sezone nije nastupala na Australian Openu.
Dosta se mučila s formom, izgubivši rano na turnirima u Midlandu, Memphisu, Indian Wellsu, Miami i Charlestonu.
Nastupila je na Roland Garrosu gdje je u prvom kolu bolja bila Svetlana Kuznetsova. Svijetli trenutak sezone stigao je u Wimbledonu gdje je kroz tri runde kvalifikacija stigla do trećeg kola.
Iznenadila je devetu nositeljicu Marion Bartoli, da bi ju u trećem kolu dobila Roberta Vinci u tijesnom meču.
Četvrto kolo US Opena i WTA titula
Sav trud i težak rad kroz koji je prolazila, Mirjani se vratio 2014. godine. Iznenadila je sve nastupom na US Openu gdje je zaustavljena u četvrtom kolu.
Pobijedila je Garbine Muguruzu, Shahar Peer te drugu nositeljicu Simonu Halep, i došla do najboljeg rezultata na zadnjem Grand Slamu sezone.
U četvrtom kolu bolja je bila Talijanka Sara Errani rezultatom 3:6; 6:2; 0:6. Samo dva tjedna kasnije ispisala je novu stranicu teniske povijesti.
Stigao je turnir u Quebecu i Mirjana Lučić-Baroni je stigla do WTA finala. Tamo je šokirala favoriziranu Venus Williams pobijedivši ju rezultatom 6:4; 6:3.
Tom titulom postavila je rekord između zadnje i nove titule. Prošlo je 16 godina i 4 mjeseca od njezine titule na Bolu, a kako bi začinila taj naslov, došla je i do titule u parovima s Čehinjom Lucie Hradeckom. Pothvat vrijedan pamćenja.
Finale u Strasbourgu i Top 100 ranking
I u 2015. godini Mirjana Lučić-Baroni završila je u Top 100 najboljih tenisačica svijeta. Sezonu je završila na odličnom 67. mjestu. Najbolji rezultat sezone je polufinale Quebeca kojeg je godinu ranije osvojila.
U 2016. godini najbolji rezultat je bilo finale Strasbourga gdje je izgubila od domaće igračice Caroline Garcije.
Polufinale Australian Opena i novi ranking karijere
Fantastičan je sport taj tenis. Mirjana je natjecanje na Australian Openu započela kao 79. na svijetu. Prvo kolo je prošla nakon teško izborene pobjede nad Wanq Qiang.
Drugo kolo donijelo je treću nositeljicu Agnieszku Radwansku koju je Mirjana riješila u dvama setovima.
Treće kolo pobijedila je Mariju Sakkari u trima setovima, da bi u četvrtom kolu pobijedila kvalifikanticu Jennifer Brady. Četvrtfinalni meč donio je susret s favoritkinjom turnira Karolinom Pliškovom.
Tri neizvjesna seta i pobjeda je otišla na stranu naše tenisačice i donijelo joj Grand Slam polufinale nakon 18 godina i polufinala Wimbledona. U polufinalu se susrela sa Serenom Williams koja je kasnije i osvojila turnir.
Nakon fantastičnog rezultata u Australiji, Mirjana se malo mučila i s ozljedom, međutim, početkom petog mjeseca dolazi do 20. mjesta na WTA ljestvici što joj je najbolji ranking karijere.
WTA PROFIL: http://www.wtatennis.com/players/player/120323/title/Mirjana-Lucic-baroni
