Roger Federer vratio se na terene u Dohi, upisavši pobjedu u 2. kolu protiv Daniela Evansa te poraz u četvrtfinalu protiv Nikoloza Basilashvilija.
Odigrao je ukupno 6 setova, a na terenu je proveo 4 sata i 18 minuta, mnogo više negoli je bio spreman odigrati u razmaku od 24 sata.
U prvim setovima protiv oba protivnika bio je bolji i konkretniji suparnik te fizički spreman za nadmetanje protiv TOP 50 igrača.
Kako je meč odmicao, noge su usporavale i pogreške su bile sve češće, a to se posebno odrazilo na ishod meča s Gruzijcem, koji je, istinabog, odigrao svoj najbolji meč od titule u Hamburgu 2019. godine.
Ne samo to, Basilashvili je na kraju i osvojio turnir, a u tom meču protiv Federera spasio je meč loptu.
Analiza nastupa
Ono što može veseliti ili barem popuniti temelje optimizma Federera i njegovih navijača, ali i svih fanova tenisa, iz avanture u Dohi jest postotak 1. servisa koji je u oba susreta bio blizu 70 %.
Također, Rogerov forehand bio je efikasan i precizan gotovo svaki put kad je mogao za njega odraditi pravovremenu pripremu, a njegov famozni “feeling” kad je riječ o voleju, drop shotu ili slajsu, još uvijek nije nestao.
S druge strane, negativnih segmenata u igri bilo je barem jednako kao i pozitivnih. Fizički padovi u drugom dijelu meča očit su problem, backhand je raštiman, a dolasci na mrežu prorijeđeni (pogotovo u meču s Basilashvilijem), što opet proizlazi iz prvog problema nedovoljne fizičke spreme za pravovremeni i brzi izlazak naprijed.
Također, Federer je na reternu izborio tek 9 break lopti u 4 od 31 protivničkog servis gema, što znači da su mu protivnici 87% svojih servis gemova odradili bez većih problema.
Ipak, u kontekstu dugog odsustva i dvije operacije prošle godine, kao i činjenice da je Fedex već duboko prešao 39, nije to toliko negativno koliko zapravo realno, logično i očekivano.
Trebat će još natjecateljskih mečeva za ući u ritam, ali očigledno je da mu nedostaje i još malo pravog treninga, zbog čega je i otkazao sljedeći turnir u Dubaiju.
Koji je plan?
Jasno je kako Federeru nije nikakav plan ili motiv osvajati titule odmah na prvim turnirima, već da je jedini cilj napasti Wimbledon, tako da će sve prije toga biti hvatanje forme i ispitivanje vlastitih mogućnosti, a zatim u Londonu vrlo vjerojatno slijedi “all-in”.
Upravo zato porazi od “slabijih” protivnika bit će sastavni dio procesa. Švicarac je, na kraju krajeva, pokazao da i u ovakvom nepripremljenom stanju može igrati sasvim solidno i pritom biti ravnopravan protiv odličnih igrača.
Pitanje je jedino koliko se ta spremnost može povećati i postoji li u Rogeru ta posljednja magična poluga kojom će podići svoju razinu sa “solidne protiv odličnih” na “odličnu protiv najboljih”.
Na to pitanje ni on sam ne zna odgovor, ali sasvim je sigurno da Fedex neće tek tako odustati od svog nauma da i u 40. godini osvoji Grand Slam, odnosno da napravi još jedan maestralan povratak kao što je to napravio prije 4 godine.
Šanse za to ovaj put drastično su umanjene, ponajprije zbog 4 godine starijeg tijela, ali i zbog brutalno dobrog Đokovića, koji ipak nije bio tako moćan i “krvožedan” za te Federera magične 2017. godine.
Završno poglavlje
Gledati iz fotelje Nadala i Đokovića kako ga prestižu dok osjeća da u njemu možda još ima snage za suprotstaviti im se definitivno nije opcija koju je Federer razmatrao, a koliko je velika ta snaga i koliko će taj osjećaj biti dobar ili loš, pa dozvolite mi da iskoristim poznatu floskulu, vrijeme će pokazati.
Ili, da parafraziram nešto popularniju u posljednje vrijeme, sljedeća tri mjeseca su ključna.
Koliko bi bilo dobro za tenis da se Roger Federer još jednom uključi u bitku za Grand Slam titulu ne treba ni spominjati, ali čak i da se to ne dogodi mislim da možemo biti zahvalni za svaki njegov sljedeći meč, koliko god on bio (ne)spreman pratiti konkurenciju.
Siguran sam da će oni vatreni navijači jednog, drugog ili trećeg pomno analizirati svaki Federerov pokret iz svog kuta i nuditi mu svoje stručne savjete o tome treba li ili ne treba više igrati, dok će pravi navijači tenisa raditi ono što bismo svi mi zapravo trebali – jednostavno se zavaliti, gledati i uživati. Jer, završno poglavlje počinje.
Tekst piše: Grgo Dukić aka Vragolasti Tenis
