“Znate, on ima već 30. Očito je došlo do nekog pada, do neke krize iz koje se neće tek tako lako izvući. Još i taj lakat… A jeste vidjeli kako je mršav!? Ma, on je svoje odigrao.”
Godina je 2017.
Novak Đoković ima 12 Grand Slam naslova. Nakon neuspješnog pokušaja godinu ranije da osvoji Golden Slam, nakon potpuno neočekivanog poraza od Sama Querreya u Wimbledonu, malo manje neočekivanog od Delpa u Riju, a potom i još jednog finalnog od Stana, stvari su krenule nizbrdo.
Andy Murray preuzeo je poziciju broj 1. Federer i Nadal izveli su epski povratak i prvi put od 2010. pokupili sve Grand Slamove u istoj sezoni. 19-16-12.
“Znate, moćan je Nole. Treći najbolji ikad. Pitanje je hoće li prestići Samprasa, ali i da to ne napravi, ipak je treći. Jer je osvajao Slamove u eri dvojice najboljih. Bilo bi dobro za tenis da se vrati u formu, sad kad su ova dvojica ponovno u elementu. Ali, stvari ne izgledaju obećavajuće.”
Godina je 2018.
Federer i Nadal nastavljaju gdje su stali i poslije Roland Garrosa razlika je još veća. 20-17-12.
Novak Đoković u međuvremenu sve to prati iz prikrajka, vreba, nakuplja svu energiju ovoga svijeta i sprema se za pohod. Nitko nije toga svjestan i nitko nije zapravo spreman na ono što slijedi – totalni uragan. “Winter is coming.”
Đoković uzima Wimbledon, potom i US Open te dostiže Samprasa.
“Znate, mogao bi Nole ako ovako nastavi čak upasti u bitku za najviše Slamova. Federer je prestar, Rafa teško da može nešto puno izvan zemlje, od ovih mladih nema ništa..”
Godina je 2019.
Nole i Rafa izdominirali su sezonu, a Đoković je napravio možda i najpovijesniji pothvat u povijesti svih povijesnih pothvata. Pobjeda nad Federerom pomaknula je tektonske ploče ispod Londona i potpuno zahuktala priču o Velikom trojstvu. Rafa uzima US Open, ali bliska budućnost nameće nam teški egal. 20-19-16.
“Znate, bit će borba između Nadala i Đokovića. Obojica će vrlo vjerojatno prestići Federera, od ovih mladih nema ništa…”
Godina je 2020.
Nole uzima Australiju, Rafa Pariz, a korona Wimbledon. Jedna kratkokosa gospođa, umjesto na Broadway, dolazi na meč Đokovića i Carrena Buste, a Dominic Thiem iz drugog plana krade već ukradeni show i uzima svoju prvu Grand Slam titulu, u okolnostima neobičnijima od priče Benjamina Buttona.
“Znate, ovo bi mogla biti prekretnica. Dolaze mlade snage…”
Godina je 2021.
Novak Đoković u 34. godini kreće u sezonu karijere. Deset godina ranije činio je čuda, šest godina ranije činio je čuda, a sad je došlo vrijeme da se teniski Vennovi krugovi onog što nitko normalan ne može i onog što Đoković može gotovo potpuno preklope. 20-20-20.
“Znate, Novak Đoković će osvojiti 30 Grand Slamova…”
Možemo pričati o najvećoj snazi Novaka Đokovića. Izuzev one mentalne snage, koju nema nitko živ. Nije to ni forehand, ni backhand, ni servis, ni volej, ni slajs, ni drop shot, ni smash.
Nije to nikakav teniski udarac. Đokovićeva najveća snaga je sposobnost da usisa sve protivničke snage u svoju usisavačku vrećicu, a zatim ih istrese u kantu za smeće poput najobičnije prašine.
Analize mečeva će pokazati da je Nole u toj i toj situaciji ubacio dva sjajna servisa, da je odigrao servis – volej u maniri Edberga, Raftera ili Samprasa, da je odigrao retern dubok kao modro more, da je držao lopticu u igri dovoljno dugo da natjera protivnika na dodatni udarac kojeg će isfrustrirano izbaciti van, da je stigao ono što nitko normalan ne stiže, itd. itd.
Međutim, sve to je rezultat nevjerojatne Đokovićeve sposobnosti da izbaci protivnika iz njegove komfort zone, tj. da ga ubaci u svoj “ples po žici”, gdje ne možeš raditi ono što radiš inače, u ostalim mečevima, na treningu ili u vlastitim mislima.
Ne možeš ga nadmudriti
Ne možeš ga iznenaditi taktikom, ne možeš ga nadmudriti. Možeš ga pobijediti samo ako si taj dan takav stroj da ispogađaš više nego što ti on može vratiti, a takav stroj trenutno naprosto ne postoji.
“Znate, Novak Đoković je najbolji igrač svih vremena.”
Ti navodnici su momentalni odraz prosječnog teniskog (ili neteniskog) pratitelja. Sadržaj teksta u tim navodnicima mijenja se ovisno o situaciji i jako je podložan promjenama iz godine u godinu, štoviše iz turnira u turnir, što sam probao ilustrirati ranije u pojedinim dijelovima teksta.
Nikad nisam volio baviti se predviđanjem budućnosti, kad ima toliko kvalitetnog materijala za priču, i o prošlosti i o sadašnjosti.
Zar nije činjenica što Velika trojka u ovom trenutku ima po 20 Grand Slamova dovoljno cool? Zamrznite taj osjećaj i tu uspomenu. Već za dva mjeseca stvari će se vjerojatno opet ažurirati.
Zaključak
Sada je, doduše, neizbježno pričati o Golden Slamu. Ako se Đoković odluči na odlazak u Tokyo, bit će prvi favorit za zlato, kao i na US Openu.
Ako osvoji još ta dva turnira, tada nam više ne trebaju navodnici. Tada početak rečenice ne treba počinjati sa “Znate..”, jer tada će svatko iole razuman, objektivan i razborit znati da je Novak Đoković, ne najbolji, nego i najveći tenisač svih vremena.
Priče o teniskom bontonu, teniskoj antipropagandi, prljavim igricama i nekoheziji s publikom trajat će neko vrijeme, to je sasvim sigurno, ali majku Povijest to ne zanima.
Ono što će ostati zauvijek i što nitko nikad neće moći ugasiti, a od takvog možebitnog scenarija nas dijele samo dva mala, kratka mjeseca, to je taj jebeni sjaj. Vječni sjaj nepobjedivog uma.
Prilika koju si je Nole stvorio za takvo nešto brutalno je nerealna i sada, a znate onda kako je tek nerealna bila prije samo 4 godine. Znate?
Tekst piše: Grgo Dukić aka Vragolasti Tenis
