Jedna od najvećih tenisačica ikad, Martina Hingis, davne je 1997. godine osvojila svoj jedini Wimbledon u singlu. Te je sezone sa samo 16 godina osvojila tri od četiri Grand Slama.
Da nije bilo Ive Majoli u finalu Roland Garrosa, postala bi tek šesta tenisačica u povijesti koja je u jednoj sezoni osvojila sve Grand Slamove. Kako je i sama rekla, osjećala se nepobjedivo.
Nakon te povijesne sezone, do 2003. godine, osvojila je još samo dva Grand Slama u singlu. Zatim se sa 22 godine umirovila.
- Koji je razlog tomu?
- Što je dovelo do toga da viši igrači budu kompetitivniji?
- Mogu li “divovi” do vrhunskih rezultata poput naslova na Grand Slamu?
- Kako su onda iznadprosječno visoki igrači poput Čilića i Del Potra stigli do Grand Slama?
- Koji iznadprosječno visoki tenisač može doći do naslova na Grand Slamu?
Koji je razlog tomu?
Na Touru su se pojavile tri “ogromne” tenisačice. Riječ je o Venus Williams (1,85 m), Sereni Williams(1,75 m) i Lindsey Davenport(1,89 m). Inače, Martina Hingis visoka je samo 1,70 m i konkurentice su je jednostavno prerasle.
Te tri tenisačice imale su razorne udarce, a imaju ih i danas, što kod Martine nije bio slučaj.
Prebacimo se sad na muški tenis. U navedenom popisu izdvojene su visine pojedinih tenisača (prvih kojih sam se mogao sjetiti) i iz ovog popisa možemo zaključiti kako su to, ili visoki igrači, ili iznadprosječno visoki igrači.
Roger Federer – 1,85 m
Rafael Nadal – 1,85 m
Marin Čilić – 1,98 m
Grigor Dimitrov – 1.90 m
Juan Martin del Potro – 1,98 m
Dominic Thiem – 1,85 m
Novak Đoković – 1,88 m
Stan Wawrinka – 1,83 m
Kevin Anderson – 2,03 m
Jack Sock – 1,91 m
Andy Murray – 1,90 m
Dobro, nisu sad NBA košarkaši, ali shvaćate što želim reći, viši su od prosjeka. No, jesu li tenisači oduvijek bili tako visoki? Odgovor je nisu. Do promjene je došlo u zadnjih 25-30 godina.
Što je dovelo do toga da viši igrači budu kompetitivniji?
Pa, između ostalog veliki napredak tehnologije. Sjećate se onih crno-bijelih snimki i tenisača koji igraju drvenim reketima?
S takvim reketima je bilo užasno teško u isto vrijeme biti udarač i precizan jer su okviri s kojima udarate lopticu bili puno manji u odnosu na današnje rekete.
Zato je ekstremno bitno bilo znati igrati dobro na mreži. Tražila se dobra strategija, preciznost, brzina i spin. Uz takvu vrstu igre visoki igrači bili su u nepovoljnom položaju.
Sad kad ste ovo pročitali, sjetite se što bude kad netko Karloviću na mreži pošalje loptu u noge. Bude drama, je li tako?
Kako je svijet išao naprijed, tako se razvijao i tenis. Došlo je do promjene materijala koji se koriste za izradu reketa, ali i veličine samog obujma reketa, što ide u korist visokim igračima koji sada mogu koristiti jake udarce, a u isto vrijeme biti i brutalno precizni. Opet se vraćamo na primjer Karlovića.
Ivo i nije naročito opasan sa osnovne linije, u velikoj većini traži što raniji završetak poena. Zato je do savršenstva doveo svoj servis koji je mogao forsirati zbog svoje visine i držati ga u visokom postotku tijekom cijelog meča. Takav način igre doveo ga je do mjesta u Top 20, a to je, složit ćemo se, impresivno.
Mogu li “divovi” do vrhunskih rezultata poput naslova na Grand Slamu?
Ipak, mislim da ne mogu, što pokazuju i sami rezultati. Do naslova su dolazili samo “prosječno” visoki igrači, izuzev Marina Čilića i Juana Martina del Potra, koji uz odličan servis imaju i dobar retern.
Razlog bismo mogli pronaći u vrlo jednostavnom odgovoru, a to je gravitacija. Oni imaju prednost kod serviranja, ali to je samo pola tenisa.
Dok kod serviranja zbog visine mogu lakše pogađati kuteve uz veliku brzinu gdje igrači ponekad ne stignu ni trepnuti, problem nastaje u kretanju po terenu.
Na reternu se ekstremno visoki igrači susreću s ekstremnim problemima koje još uvijek nisu uspjeli riješiti. Ako bi se visoki igrači mogli naučiti bolje i brže kretati, onda bi se moglo pričati o osvajanju Grand Slam turnira i novoj dominaciji.
Još jedan razlog zbog kojeg se kaska je i taj što će jedan Karlović puno više vremena posvetiti vježbanju svog servisa, nego li reterna. Niži igrači nisu toliko jaki na servisu te zato traže način kako ga poboljšati, a jedan od načina je retern.
Znate li tko je bio najbolji reterner na Touru u 2017. godini? Omaleni Argentinac Diego Schwartzman zauzeo je prvo mjesto, što dokazuje tezu kako svaki igrač traži svoju prednost i nju dovodi do savršenstva.
Kako su onda iznadprosječno visoki igrači poput Čilića i Del Potra stigli do Grand Slama?
I tu je odgovor vrlo jednostavan, Čilić i Del Potro odlični su reterneri. Del Potro je 2009. na US Openu imao 44% osvojenih poena na reternu, dok je Čilić pet godina kasnije imao 41% posto osvojenih poena.
Obojica igrača su za vrijeme turnira uspijevala raditi pritisak protivnicima na svoj, ali i na njihov servis. Da su to uspjeli raditi na još kojem turniru, možda bi osvojili i više Grand Slam naslova.
Kod Marina se razlog može tražiti u nekonzistentnosti, dok su Del Potra ozljede izbacile iz ritma.
Koji iznadprosječno visoki tenisač može doći do naslova na Grand Slamu?
S obzirom na trenutno stanje na Touru gdje su Đoković, Wawrinka, Murray pa i Nadal često vani zbog ozljede ili loše forme, vjerujem kako Čilić i Del Potro mogu sigurno doći do još naslova na Grand Slamu.
Marin je to i pokazao igrajući finale Wimbledona i Australian Opena u razmaku nekoliko mjeseci, gdje ga je zaustavio Roger Federer.
Kod Del Potra se čini kako su ozljede iza njega te je nedavnim osvajanjem Indian Wellsa pokazao kako se može nositi s najboljima bez ikakvih problema.
U ovu kategoriju izdvojio bih još jednog tenisača. Visinom, a i postignutim rezultatima u dosadašnjoj mladoj karijeri pokazao je da se može nositi s najboljima.
Riječ je o Alexanderu Zverevu, koji je sa svojih 20 godina i 198 cm već stigao do šest titula u karijeri. Eksploziju je doživio 2017. godine kada je osvojio čak pet turnira, i to dva Mastersa.
Čilić i Del Potro su u svojim karijerama zajedno došli do dvije titule, Marin u Cincinnatiju, a Del Potro u Indian Wellsu.
Zverev je uz razoran servis, izuzetno okretan i savitljiv, kako je to rekao njegov trener; poprilično je elastičan. Nijemac sam kaže kako je za njegovu pokretljivost zaslužno igranje nogometa i hokeja u djetinjstvu zbog kojih je naučio kako biti u nižem težištu duže vremena i brzo mijenjati smjer.
Kako je rekao David Ferrer; najbolji među onima koji nikad nisu osvojili Grand Slam u jednom intervjuu; igrači moje visine će izumrijeti. I složio bih se s njime.
Što vi kažete, mogu li i viši igrači od Zvereva doći do Grand Slam naslova? Možete li se sjetiti kojeg igrača?