Što je strategija, a što taktika u tenisu?
Jesu li to samo različite riječi za istu stvar ili pak, postoji neka sadržajna razlika među njima?
Današnje se razmišljanje bavi upravo tim pitanjima pa krenimo redom. Strategija i taktika su međusobno povezane, ali nisu –kako mnogi treneri i igrači misle – ista stvar.
Koja je razlika između strategije i taktike?
Pod strategijom podrazumijevamo opći plan igre za neki meč. Taj se plan obično donosi prije samog meča te bi trebao uzeti u obzir nekoliko bitnih stvari:
- karakteristike samog igrača
- karakteristike protivnika
- karakteristike okruženja (tu se misli i na određenu podlogu na kojoj se igra meč)
- povijest prethodnih susreta
Jedan tipičan primjer strategije za neki meč bi bio plan da protivniku „oduzmem vrijeme i prostor“ u što je većoj mjeri moguće.
Što bi onda bila taktika?
Taktika podrazumijeva praktičnu primjenu strategije tijekom meča ili, pojednostavljeno, kako igrač misli ostvariti svoj strateški cilj.
Poslužimo se gore navedenom strategijom („oduzeti protivniku vrijeme i prostor“) i pogledajmo koje bi taktike igrač mogao upotrijebiti kako bi ju uspješno ostvario:
- pokušati ću agresivno udarati na protivnikov slabiji udarac čim češće
- igrati ću „servis – mrežu“ (prići mreži odmah nakon agresivnog servisa) ili pak
- igrati ću „chip and charge“ (napasti protivnikov servis reternom čim se ukaže prilka te prići mreži).
Imajući navedeno u vidu, igrač će ponekad morati revidirati neuspješne strategije i taktike tijekom meča. Razlozi mogu biti različiti – protivnikova dobra ili neočekivana izvedba, promjenjivi vremenski uvjeti, iznenadna ozljeda itd.
Važno je stoga da igrač ima i strategiju/plan B ili pak, da prilagodi taktiku novonastalim uvjetima.
Igrač A je odlučio provesti strategiju „oduzimanja prostora i vremena“ svojem protivniku te je u tu svrhu izabrao taktiku agresivnog udaranja na protivnikov slabiji udarac (recimo da je to bekend).
Igrač B/protivnik međutim, angažirano trči „oko lopte“ svaki put te i dalje koristi svoj bolji udarac (forhend). Igrač A uviđa nužnost prilagodbe svoje taktike te odlučuje najprije odigrati na protivnikov jači udarac (forhend) kako bi „otvorio“ igralište te na taj način povećao svoje šanse da drugim udarcem prisili svojeg protivnika na igranje slabijeg udarca (bekenda).
Važno je za kraj istaknuti nužnost simultane poduke teniske tehnike i strategije/taktike od samog početka kako bi igrač mogao uspješno funkcionirati u meču.
Autor teksta: Ivan Užarević, TK Rally
