Nisam mislio da ćemo doći tako brzo do ove brojke, ali kako smo se približavali 500-tom registriranom korisniku, tako sam sve više razmišljao o ovom tekstu.
Dok sjedim za kompom i vraćam vrijeme unazad samo šest mjeseci, razmišljam kako su stvari su bile prilično neprepoznatljive naspram danas.
Bio sam u ovoj situaciji već prije, ali svaki projekt je drugačiji, svaka brojka ima drugačije značenje, a nakon desetak godina iskustva pokušaja i pogrešaka raznih projekata mogu reći da mi je ova 500-ta brojka značila možda najviše.
Kad se okrenem i pogledam što smo sve napravili zadnjih šest mjeseci, izrazito sam ponosan na sav trud i uloženo vrijeme cijele ekipe koja danas radi na Sliceeru.
Hrvoje i ja poznajemo se 20-ak godina, no nikad se nismo intenzivno družili, bili smo dio jedne veće ekipe, a s obzirom da sam ja nešto stariji tako su i naša druženja bila više povremena, slučajna.
Znao sam – još dok smo bili klinci – kako je dobar tenisač, ali to je bilo sve, nikad nisam pomislio da ćemo se naći u neko drugo vrijeme na drugom mjestu.
Neko drugo vrijeme i drugo mjesto dogodilo se na Mikićevom turniru na TK Varteksu prošle godine. Iz nekog razloga izvlačenje ždrijeba spojilo je nas dva na istom terenu.
Hrvoja, vrhunskog tenisača i mene apsolutnog početnika koji je jedva znao držati reket u ruci.
Bile su to riječi prijatelja koji uvijek govori iskreno i čije mišljenje iznimno cijenim.
Zapravo, kada sada bolje razmislim bilo je točno tako. Rezervacije su se pisale na papir, što mi je bilo neshvatljivo jer smo morali zvati jednoga pa drugoga pa trećega, pa ovaj ne može sad do papira, ovaj je treningu, pa dok si se došao zapisati već je bilo gotovo.
Radili su to ljudi čiji posao je bio sasvim nešto drugo, al su bili susretljivi.
Meni je bilo u glavi samo da je to nemoguće da u 21. stoljeću još uvijek pišemo na papir, pa sam probao napraviti neku bazičnu aplikaciju da sebi postavim izazov, s obzirom da volim takve stvari.
Tako sam napravio prvu verziju rezervacija i to sam pričao ljudima na Mikićevom turniru. Igrom slučaja, ili se možda svemir poigrao čarobnim štapićem, Hrvoje nakon našeg meča sjedi pokraj mene i počne pričati kako bi mogao prošiti priču rezervacija pa da igrači imaju profile, rang, pa da upisuju mečeve, itd.
Sjećam se samo da sam se pretvorio u uho i samo razmišljao o novim stvarima. Drugi dan već sam počeo nešto eksperimentirati s algoritmima za rang, pa upisivanje mečeva, odobravanje istih, i tako iz dana u dan Hrvoje i ja smo sve više pričali i razvijali ideje.
Stvar je postajala sve kompleksnija s programerske strane, ali dio po dio smo rješavali. Tu nam se priključio Antonio, iznimno bistar programerski um koji kuži stvari brže i bolje nego ja.
Njegov doprinos cijeloj priči je nevjerojatno vrijedan. Iako ljudi nikad iz vana neće shvatiti problematiku i težinu izrade ovako kompleksnih softverskih rješenja, Antonio i ja smo taj dio pokušali riješiti na najbolji mogući način, dok je za to vrijeme Hrvoje imao ideju o novim stvarima. Tu se rodio Sliceer Open.
S obzirom da imamo znanja, odlučili smo napraviti softversko rješenje za naš turnir, prototip da vidimo kako će to funkcionirati.
Iako nije bilo savršeno, možemo reći da smo riješili poprilično velik problem, a to je da su ljudi mogli sebi organizirati vrijeme jer je sve bilo vidljivo na velikom TV-u, nešto za što smo dobili puno pohvala.
Prvi Sliceer Open prošao je više nego dobro. Preko 60 igrača i igračica na 8 terena, prepuno adrenalina i emocija.
Jedan hvale vrijedan turnir, kažu drugi, što nam je iznimna čast jer u mjesec dana napraviti modul za turnir, nabaviti sponzore i organizirati cijeli događaj nije nimalo lako!
Broj korisnika nam je konstantno rastao, iako nismo praktički uopće radili marketing, ali ljudi su nekako čuli za Sliceer, počeli su se raspitivati, slati mailove, zvati.
Znali smo da smo na dobrom putu, samo je bilo pitanje što točno želimo postići. Ideja je od početka bila vrlo jasna, a to je da želimo okupiti sve tenisače i tenisačice na jednom mjestu, tako je i ostalo.
Shvatili smo da nam je zapravo to ona vrijednost koja nas gura naprijed, koja ima težinu i zapravo je naša vizija.
Danas samo nadograđujemo tu priču na razne načine, a jedan dio slagalice je svakako Sliceer Liga koja je upravo završila i koja je prema svim parametrima itekako bila uspješna.
U nešto više od tri sata, prijave su bile popunjenje a 20-ak ljudi ostalo je čekati u slučaju da netko odustane od lige – no to se nije dogodilo. Liga je bila pun pogodak!
Danas, kada se osvrnem, Sliceer je prilično ozbiljna aplikacija napravljena s minimalnim resursima, koji su uvijek problem kod svakog novog projekta.
U samo šest mjeseci, lansirali smo aplikaciju, skupili više od 500 registriranih korisnika, organizirali Sliceer Open teniski turnir s preko 60 sudionika i bogatim novčanim nagradama, organizirali Sliceer Ligu s 36 igrača koji su u rujnu igrali kvalifikacije za Masters, trenutno 5 klubova koristi naš besplatan sustav rezervacija i novi korisnici dolaze na dnevnoj bazi.
Svaki dan aplikaciju posjeti više od 100 ljudi, a 1100 ljudi se barem jednom mjesečno prijavilo na Sliceer – brojke su to koje definitivno pokazuju da smo napravili nešto dobro.
Ponudili smo našim korisnicima Premium mogućnost koja im daje više informacija o drugim korisnicima, mogućnost Chata, a koji će također imati priliku ranije se od ostalih prijaviti se na neki od naših događaja.
Sve to nije došlo bez žrtvovanja, a tu nas najviše podržavaju naše obitelji i prijatelji koji na ovaj ili onaj način sigurno to osjete. Svatko tko je bio u toj situaciji zna o čemu pričam, ali pokrenuti nešto od nule je iznimno teško, zahtjevno, no na kraju vrlo zabavno.
Ovo je samo početak priče koju gradimo, a priča je prilično zanimljiva i velika. Imamo velikih ambicija i nećemo odustati!
Na kraju, hvala vam svima koji ste nas podržali u cijeloj priči i nadamo se će Sliceer jednog dana biti priča koju ćete rado pričati svojim prijateljima.
Ako ste barem jednom držali teniski reket u ruci, preporučamo vam svakako da se besplatno registrirate i postanite dio naše sve brže zajednice.
Tekst piše: Saša Fišter
