I tako se još jedna teniska sezona primiče svom kraju. Tenisačice su već završile sezonu, izuzev onih osam najboljih koje se trenutno u Sinapuru bore za prestižni trofej i veliku financijsku nagradu.
Što se pak tenisača tiče, i njima se sezona primiče kraju. Trenutno se igraju ATP 500 turniri u Baselu i Beču, dok nas idući tjedan čeka veliki Masters u Parizu.
Po nekom mom skromnom mišljenju gledamo zanimljivu sezonu, a jedan od razloga tome je što ove godine imamo čak 13 tenisača koji su došli do svojih prvih naslova.
Kako su do kraja regularne sezone ostala još tri turnira, moguće je da se taj broj i poveća. Zadnji put kada smo vidjeli ovoliki broj prvijenaca još sam išao u osnovnu školu.
Te 2004. godine do naslova su dolazili sljedeći igrači: Antony Dupuis, Joachim Johansson, Vincent Spadea, Fernando Verdasco, Filippo Volandri, Santiago Ventura, Michael Llodra, Rafael Nadal, Ricardo Mello, Tomas Berdych, Robin Soderling, Feliciano Lopez i Jerome Haehnel.
Složit ćemo se svi da je ovo poprilično respektabilna lista. Nadal je postao jedan od najboljih tenisača u povijesti, dok su Berdych, Soderling, Johansson, Verdasco bili članovi TOP 10 najboljih igrača.
Vratimo se u 2018. godinu. Ove sezone je taj broj ponovljen, i bilo je tu nekih neočekivanih, ali i onih igrača koji su kroz sezonu pokazali kako su podigli svoju razinu igre i bilo je samo pitanje vremena kada će to napraviti.
Dvojac Tsitsipas – Edmund me i potaknuo na ovaj tekst osvojivši naslove proteklog vikenda u Stockholmu i Antwerpu. Kroz sezonu su imali odlične rezultate, pa je tako Grk izgubio dva finala, i to oba od Nadala. Edmund je odmah na početku sezone najavio iskorak igravši polufinale Australian Opena.
Uz njih dvojicu istaknuo bih još Medvedeva koji je ove sezone uzeo čak tri titule, te mladog Amerikanca Tiafoea koji je do titule došao u Delray Beachu.
Zanimljivo, čak devet osvajača ima 25 ili manje godina. Ipak, kako sam već spomenio, bilo je tu i nekih neuobičajenih pobjednika.
Tako su do naslova dolazili i Mirza Bašić u Sofiji, Baena u Quitu, Taro Daniel u Istanbulu, Nishioka u Shenzhenu.
Možda se varam, ali nekako sam mišljenja kako će pojedinim tenisačima to ostati jedini trofej, te kako ih se baš i nećemo sjećati za nekih 15 godina.
Kažu da se prvi pamte, pa će tako svim tenisačima njihovi prvi naslovi i gradovi ostati u lijepom sjećanju.
Kompletna lista osvajača izgleda ovako:
