Iako nam je pažnja trenutno zaokupirana Wimbledonom (pa kako Marine?) i Svjetskim prvenstvom u nogometu, uskoro počinje jedan veliki sportski događaj u Hrvatskoj.
Da, dobro ste zaključili. Pričamo o ATP Umagu kojemu će ovogodišnje izdanje biti 29. po redu. Čovječe, nagodinu okrugli broj. Navijamo za nekog Nadala, Đokovića na 30. turniru. To bi bio spektakl.
Velik je to pothvat, mora se priznati. Dakle, 29. godinu zaredom Umag će biti domaćin ATP turnira. U današnjem svijetu, kada je tenis postao globalni sport i sponzora je više nego ikad, treba reći kako je zadržavanje ATP-a u Umagu svojevrsna pohvala i organizatorima.
Pogotovo kada pogledamo na primjeru glavnih gradova Hrvatske i Srbije. ATP turniri u Zagrebu i Beogradu nestali su s teniske karte.
Kako bismo obilježili ovogodišnji turnir, odlučili smo vas podsjetiti na sve pobjednike umaškog turnira. Znate li uopće koje su teniske veličine igrale u Umagu?
Pa krenimo od 1990. godine i prvog turnira održanog u Umagu.
1990. – Bio je to dvoboj dvojice Gorana – Prpića i Ivaniševića. Za razliku od Ivaniševića, koji je ostvario puno veću karijeru, u ovom je dvoboju uspješniji bio Prpić.
Tada prvi nositelj turnira došao je do svog jedinog naslova u karijeri na ATP razini. Prpić je danas trener, a vodio je i Davis i Fed Cup reprezentaciju Hrvatske.
Goran Prpić 6:3; 4:6; 6:4 Goran Ivanišević
1991. – Meni osobno nepoznat igrač i jedini igrač koji je do titule došao iz kvalifikacija. I to mu je ostao jedini turnir u karijeri.
Dimitri Poliakov 6:4, 6:4 Javier Sanchez
1992. – Zato smo svi čuli za Thomasa Mustera, najboljeg austrijskog igrača u povijesti. Thieme, velik je put još pred tobom. Prvi turnir koji je održan pod nazivom Croatia Open.
Thomas Muster 6:1; 4:6; 6:4 Franco Davin
1993. – Koliko mu se sviđa u Umagu, Muster je pokazao i godinu dana kasnije. Došao i obranio naslov, a te je godine osvojio čak sedam turnira.
Thomas Muster 7:5; 3:6; 6:3 Albert Berasategui
1994. – Prošlogodišnji finalist postao je pobjednikom. Za sve vas mlađe teniske fanove, Španjolac je vlasnik 14 ATP naslova i finalist Roland Garrosa te godine.
Albert Berasategui 6:2; 6:4 Karol Kučera
1995. – I opet Thomas Muster. Njegova treća titula u Umagu čime je definitivno obilježio prve godine turnira. Opet je u finalu bio uspješniji od španjolskog tenisača.
Te godine na turniru se pojavio Carlos Moya. Jedan od igrača koji je obilježio turnir i igrač kojeg sam kao klinac uvijek povezivao s Umagom.
Thomas Muster 3:6; 7:6; 6:4 Carlos Costa
1996. – Sedmo izdanje turnira osvaja mladi kvalifikant, a riječ je o velikom Carlosu Moyi. Imao je 19 godina i 11 mjeseci. Na turniru je zaigrao i Ivan Ljubičić koji je upisao svoju prvu ATP pobjedu u karijeri.
Carlos Moya 6:0; 7:6 Felix Mantilla
1997. – Tih godina u Umagu dominatni su bili španjolski tenisači. Po prvi put u povijesti turnira zaigrala su dva TOP 10 igrača u tom trenutku (Moya, Bruguera).
Do naslova je stigao Mantilla, a 1997. godina mu je bila najuspješnija u karijeri. Osvojio je pet turnira te sezone.
Felix Mantilla 6:3; 7:5 Sergi Bruguera
1998. – Jedan od posebnijih turnira jer nijedan od prva četiri nositelja nije stigao do polufinala. A pogledajte samo koja su to imena: Moya, Mantilla, Kučera, Kuerten.
Pobjednik turnira stigao je iz Češke, tada 43. igrač svijeta Bohdan Ulihrach.
Bohdan Ulihrach 6:3; 7:6 Magnus Norman
1999. – U svom drugom finalu stigao je do naslova. To su bile dvije odlične sezone za Normana koji je u tom periodu osvojio čak 10 turnira.
Magnus Norman 6:2; 6:4 Jeff Tarango
2000. – Novi milenij i prvi pobjednik turnira koji nije iz Europe. Riječ je o Marcelu Riosu, bivšem broju 1. iz Čilea. Koliko Španjolci vole Umag, pokazuje i to da je bilo čak 11 igrača u glavnom ždrijebu turnira.
Marcelo Rios 7:6; 4:6; 6:3 Mariano Puerta
2001. – Po drugi put u karijeri turnir osvaja Carlos Moya. Zanimljivo, za turnir je dobio pozivnicu. Te su sezone očito pozivnice bile u modi.
Carlos Moya 6:4; 3:6; 7:5 Jerome Golmard
2002. – I opet Moya. Trećom titulom izjednačio se s Thomasom Musterom. U finalu je igrao protiv Davida Ferrera koji tek kreće s profesionalnom karijerom. 16 godina kasnije Ferrer je i dalje aktivan igrač.
Carlos Moya 6:2; 6:3 David Ferrer
2003. – Nevjerojatno, ali opet Carlos Moya. Po četvrti put diže pehar u Umagu. Po još jednom igraču turnir će ostati upamćen. Riječ je naravno o Rafaelu Nadalu, tada još klincu. Nadal je stigao do polufinala gdje ga je zaustavio upravo Moya.
Carlos Moya 6:4; 3:6; 7:5 Filippo Volandri
2004. – Naredne dvije sezone obilježili su Argentinci. Canas dolazi do naslova, a te godine je osvojio 6 naslova. Znate li koja su dva igrača prošla kvalifikacije i ispala u prvom kolu? Stan Wawrinka i Novak Đoković.
Guillermo Canas 7:5; 6:3 Filippo Volandri
2005. – Važno je zvati se Guillermo pa tako ovaj put do naslova dolazi Coria. Bio je to odličan finalni meč protiv miljenika publike, Carlosa Moye. Na turniru je po prvi put u karijeri zaigrao tada još maloljetni Marin Čilić.
Guillermo Coria 6:2; 4:6; 6:2 Carlos Moya
2006. – Sjećate se ona dva klinca iz kvalifikacija? Sada su postali malo stariji i malo bolji pa su tako zaigrali u finalu. Po prvi put u finalu vidjeli smo predaju, i to Novaka Đokovića zbog iscrpljenosti. Za golobradog Wawrinku to je bio prvi osvojeni turnir u karijeri.
Stan Wawrinka 6:6 predaja Novak Đoković
2007. – Ne čudi me što je postao počasnim građaninom Umaga. Mislim da je osoba koja je najviše ispromovirala sami turnir. Peti naslov za legendarnog Carlosa Moyu.
Carlos Moya 6:4; 6:2 Andrej Pavel
2008. – Nakon Španjolca, opet Španjolac. Naslovom u Umagu okitio se i Fernando Verdasco. Jedno od najduljih i najneizvjesnijih finala Umaga.
Fernando Verdasco 3:6; 6:4; 7:6 Igor Andreev
2009. – Godinu poslije opet je to bilo rusko-španjolsko finale. Samo što je ovaj put do naslova stigao Rus. Nakon prošlogodišnjeg dugačkog, ovo finale bilo je jedno od kraćih.
Nikolay Davydenko 6:3; 6:0 Juan Carlos Fererro
2010. – Trebala su mu četiri nastupa, ali i veliki Juan Carlos Ferrero je došao do titule u Umagu. Na turniru je igralo čak 10 hrvatskih igrača, a najbolji rezultat ostvario je Ljubičić koji je zaustavljen u četvrtfinalu.
Juan Carlos Ferrero 6:4; 6:4 Potito Starace
2011. – Od prvog turnira 1990. Hrvatska nije imala predstavnika u finalu. To se promijenilo 2011. godine kada je Marin Čilić došao do finala. Nažalost, bolji je bio Dolgopolov koji osvaja svoj prvi turnir u karijeri.
Aleksandr Dolgopolov 6:4; 3:6; 6:3 Marin Čilić
2012. – Ono što mu nije pošlo za rukom 2011. godine, uspjelo je iduće. Nakon više od 20 godina čekanja Hrvatska je dobila pobjednika u Umagu. Uvjerljiva predstava Marina Čilića protiv Granollersa.
Marin Čilić 6:4, 6:2 Marcel Granollers
2013. – Do naslova dolazi Tommy Robredo koji je odigrao fantastičan turnir. U finalu bolji od Fogninija kojem je zaustavio niz od 13 pobjeda.
Tommy Robredo 6:0; 6:3 Fabio Fognini
2014. – Jubilarno 25. izdanje umaškog turnira donijelo je neočekivanog pobjednika. Pablo Cuevas je turnir započeo u kvalifikacijama, da bi u finalu bio bolji od branitelja naslova Robreda.
Odličan nastup u Umagu zabilježio je i Borna Ćorić doguravši do četvrtfinala.
Pablo Cuevas 6:3; 6:4 Tommy Robredo
2015. – Nakon Mustera, Austrija je opet dobila odličnog igrača. Riječ je o Dominicu Thiemu koji je odigrao odličan turnir i došao do naslova.
Sve mu je išlo od ruke, osim frizure za koju se nadamo da je više neće ponoviti. I da, to je bilo najkraće finale u povijesti turnira.
Dominic Thiem 6:4; 6:1 Joao Sousa
2016. – Nakon što je Volandri dva puta gubio u finalima, Italija je konačno dobila pobjednika. Riječ je o Fogniniju koji je prethodnih godina dobrim rezultatima najavljivao da bi mogao otići do kraja.
Fabio Fognini 6:4; 6:1 Andrej Martin
2017. – Kad u glavni turnir upadneš kao lucky loser, ne očekuješ puno. Ipak, Andrej Rubljev je pokazao drugačije mišljenje. Zamijenio je Bornu Ćorića i otišao do kraja za svoj prvi turnir u karijeri.
Andrej Rubljev 6:4; 6:2 Paolo Lorenzi
Eto, to bi bilo to o pobjednicima. Tek kad pročitate tko je sve osvojio Umag, doživite koliko je velikana prošlo turnirom.
Ove godine opet stižu zanimljiva imena pa ćemo tako gledati Cecchinata(senzaciju iz Roland Garrosa), Dzumhura, Edmunda, Marterera, Pairea, Rubljeva. Hoće li mladi Rus uspjeti obraniti svoj naslov u Umagu?
