Najneuspješnija, ali najdugovječnija izbornica

Postala je izbornicom u prosincu već davne 2011. Za ilustraciju koliko je to davno bilo, 2011. je godina vjenčanja princa Williama i Kate Middleton. Godina je to proglašenja Pape Ivana Pavla II. blaženim.

Mate Pavić te je 2011. osvojio juniorski Wimbledon u paru s Englezom Morganom. Hrvatska nogometna reprezentacija u ovih  je skoro deset godina od tada promijenila čak 5 izbornika, a hrvatska košarkaška reprezentacija njih 6.

Iva Majoli je, ne biste vjerovali, skoro deset godina kasnije i dalje izbornica. Čini je to vrlo vjerojatno najdugovječnijom osobom na nekoj izborničkoj funkciji u sportskoj povijesti moderne Hrvatske.

S obzirom na njezinu dugovječnost na klupi Hrvatske, postavlja se nekoliko pitanja.

• Zašto je Iva Majoli već desetu godinu na klupi Hrvatske?
• Što je Iva Majoli napravila da je toliko dugovječna na klupi Hrvatske?
• Je li ispunila očekivanja teniskog Saveza i hrvatske sportske javnosti?
• Je li Iva Majoli toliko uspješna na izborničkoj funkciji ili jednostavno teniski Savez nema drugih rješenja?

Majoli ima devet života

2012. – pokušaj prvi

Izbornica Majoli za svoju je prvu reprezentativnu akciju pozvala Petru Martić, Mirjanu Lučić, Anu Mijačiku i Donnu Vekić. Poraženi smo od Rumunjske i Poljske, a pobijedili smo Luksemburg i BIH.

Glavni adut bila je Petra Martić, tada 50. igračica na svijetu, a ostanak u trećem razredu svjetskog ženskog tenisa protumačen je kao uspjeh.

Donna je bila još jako mlada, Ana Konjuh tek je navirala. Nije to još bila reprezentacija sposobna za neke veće stvari, ali ima vremena. Cure su mlade, još jako mlade.

2013. – pokušaj drugi

Izbornica hrvatskog sastava Iva Majoli za nastup je prijavila Petru Martić, Donnu Vekić, Terezu Mrdežu i Anu Konjuh.

Ždrijebom je odlučeno da će naše suparnice u skupini biti Bjelorusija, Austrija i Gruzija. Za Bjelorusiju je prvotno bila nominirana Victoria Azarenka, tada vodeća tenisačica na WTA listi, ali na kraju ipak nije zaigrala za svoju reprezentaciju.

Hrvatske tenisačice u skupini su pobijedile sve protivnice, a u doigravanju za plasman u kvalifikacije za Svjetsku skupinu II izgubile su od jake Poljske, tada predvođene sestrama Radwanska.

Šteta jer smo pali tek u meču parova, a tada 15-godišnja Konjuh pobijedila je  tada 37. igračicu svijeta Urszulu Radwansku.

2014. – pokušaj treći

Ovaj put smo u Budimpešti. Na listi su Donna Vekić, Petra Martić, Tereza Mrdeža i Darija Jurak jer su Ana Konjuh i Ajla Tomljanović za ovu priliku izostale zbog ozljede, odnosno bolesti.

Pobijedili smo Luksemburg i Tursku, a izgubili protiv Nizozemske i završili svoj put u skupini. Opet. Ima vremena, cure su još mlade.

2015. – pokušaj četvrti

Između dvije akcije Fed Cup reprezentacije izgubili smo Ajlu Tomljanović koja je odlučila nastupati pod stijegom Australije.

Velik udarac za nas, ali čak i ne toliki. Imamo nevjerojatnu širinu i dalje i uzet ćemo taj Fed Cup nekad u budućnosti. Za nastup su prijavljene Mirjana Lučić Baroni, Donna Vekić, Ana Konjuh i Darija Jurak.

Opet smo očekivali velike stvari. Suvereno prolazimo grupu i onda u doigravanju gubimo od Srbije. Poraz koji boli jer Srbija je tada bila idealan protivnik u toj fazi natjecanja.

Konjuh je izgubila tijesno od Jorović, a Krunić je deklasirala Vekić. Opet ništa.

2016. – pokušaj peti

Suparnice u skupini bile su Izrael, Turska i Estonija. Hrvatska izbornica Iva Majoli na raspolaganju je imala znatno oslabljenu reprezentaciju jer su zbog ozljeda otpale Petra Martić, Tereza Mrdeža i Jana Fett, a Donna Vekić je umjesto nastupa u Izraelu izabrala igranje na turniru u Australiji kako bi pokušala popraviti svoju poziciju na WTA ljestvici.

U Eilatu su Hrvatsku tako predstavljale Ana Konjuh, debitantica Tena Lukas, povratnica u reprezentaciju Silvija Njirić te iskusna Darija Jurak. Tri pobjede i jedan poraz. Opet nedovoljno.

2017. – pokušaj šesti

Prolazimo skupinu i u doigravanju za plasman u kvalifikacije za Svjetsku skupinu II gubimo od jake Velike Britanije, predvođene Kontom i Watson.

U prvom meču dana Heather Watson je sa 6:2, 6:4 svladala Donnu Vekić, a onda je na 1:1 izjednačila Ana Konjuh sjajno odigravši protiv Johanne Konte, desete tenisačice svijeta za pobjedu 6:4, 6:3.

U okršaju parova, Konta i Watson su svladale Jurak i Konjuh 4:6, 6:4, 6:3, iako su naše tenisačice u dva navrata (pri vodstvu 1:0 i 2:1) imale break prednosti.

Hrvatska će tako i iduće sezone igrati u ovom rangu. Ima vremena, cure su još mlade.

2018. – pokušaj sedmi

Konjuh je ozlijeđena, Fett se oko nastupa nije mogla dogovoriti s Ivom Majoli, a Martić i Vekić bile su također “ozlijeđene” i takve su nastupale na turniru u St. Petersburgu.

Za Hrvatsku su tako te godine igrale Tena Lukas, Darija Jurak, Ana Biškić i Lea Bošković. Pobjede protiv Slovenije i Švedske, poraz od Mađarske.

Puno bolje od očekivanog s obzirom na sastav, ali opet nedovoljno za proboj u viši rang natjecanja.

2019. – pokušaj osmi

Izbornica Iva Majoli je za nastup prijavila Donnu Vekić, Janu Fett, Tenu Lukas, Anu Konjuh i Dariju Jurak, a ždrijebanjem je odlučeno da će Hrvatice u grupi B za suparnice imati Srbiju, Tursku i Gruziju.

Pobjede protiv Turske i Gruzije, porazi od Srbije i Mađarske. Cure su još mlade.

2020. – pokušaj deveti

Ovaj put u akciji su Jana Fett, Lea Bošković, Antonia Ružić, Tara Würth i Darija Jurak. Porazi od Ukrajine i Italije, pobjeda protiv Bugarske.

Za doigravanje je sada bilo dostatno i drugo mjesto u grupi, ali dalje od doigravanja opet nismo mogli.

Kako se retorika Majoli mijenjala kroz godine

Iva Majoli 2012.: „Meni je toliko drago da je ženski tenis živnuo. Ponosna sam na cure, imamo super odnos, super se svi slažemo. One upijaju svaki savjet od mene i očekujem da ćemo se u sljedeće dvije, tri godine u Fed Cupu boriti za naslov.”

Iva Majoli 2019.: „Nažalost, mnogo puta nam se dogodilo da smo na poen-dva do pobjede, ali se nadam da ćemo jednom napokon igrati u najjačem sastavu i izaći iz ove skupine.”

Iva Majoli 2021.: “Uvijek dobivamo neku čudnu priču na van, a mi smo toliko složna ekipa. Jedino što nam fali je da se jednu godinu svi nađemo i da prođemo te kvalifikacije koje su užasno teške jer moraš puno mečeva dobiti i da  igramo u tom Billie Jean King Cupu gdje cure zaslužuju biti jer su stvarno dobre. Mislim da je vrijeme, imamo svi želju da se okupimo i da napokon probimo led.”

(Ne)ispunjena očekivanja

Je li izbornica Majoli ispunila očekivanja teniskog Saveza i hrvatske sportske javnosti? Čim je i dalje izbornica, to govori da je ispunila očekivanja Saveza.

Sada se, nakon već deset godina, postavlja i pitanje je li Savez postavio ikakva rezultatska očekivanja pred nju. Kako god bilo, Iva Majoli nije ispunila svoja vlastita očekivanja i to je nešto što ju zasigurno mora smetati.

Najavljivala je borbu za naslov Fed Cupa pobjednica. 2012. je izjavila da očekuje da ćemo se u sljedeće dvije, tri godine u Fed Cupu boriti za naslov, a te godine je i izjavila kako će Hrvatska biti top velesila koja bi za koju godinu mogla osvojiti Fed Cup.

To više nije bila najava borbe za naslov, to je bio napad na titulu. Ne samo da to nije uspjela napraviti, nego je u ovih skoro deset godina Hrvatska ostala zatočena u trećem rangu svjetskog ženskog tenisa.

Daleko je to od borbe za naslov Fed Cupa. Razočarala je samu sebe i to joj vjerojatno najteže pada. Očekivanja hrvatske sportske javnosti nije ispunila jer su očekivanja javnosti bila visoka na samom početku njezinog izborničkog mandata.

Ne da se očekivao naslov Fed Cup pobjednica, bilo je samo pitanje vremena kada će se to i dogoditi. Sa godinama je i taj entuzijazam hrvatske javnosti splasnuo, iz godine u godinu sve više i više.

Ima to veze sa našim neuspjesima u proteklom desetljeću, ali ima veze i sa ozljedama Ane Konjuh i neispunjenim potencijalom Donne Vekić.

Sada hrvatsku sportsku javnost više ni ne zanimaju rezultati hrvatske ženske teniske reprezentacije. Nitko ne postavlja nikakva pitanja.

2012. nam je bilo normalno da ćemo osvojiti Fed Cup, a svega nekoliko godina kasnije postalo nam je normalno da ga nikad nećemo osvojiti.

Zašto je Majoli već desetu godinu na klupi Hrvatske?

Savez nije briga za hrvatsku žensku tenisku reprezentaciju i Iva Majoli je po inerciji i dalje na izborničkoj funkciji.

Tena Lukas to i potvrđuje: „Svih ovih godina sam morala primijetiti sustavno zanemarivanje naše nacionalne seniorske ženske reprezentacije od strane HTS-a, gdje je sav fokus bio na Davis Cupu, a Fed Cup izgleda kao neželjeno dijete s kojim HTS ne zna što bi.”

Ključ je u tome što hrvatski Davis Cup reprezentativci temeljem  svojih uspjeha donose novce HTS-u, a tenisačice smatraju troškom jer nema nagradnog fonda za Fed Cup koji bi se dijelio savezima.

Kako nema nagradnog fonda koji bi se dijelio savezima, tako ovi kumulativni neuspjesi hrvatske ženske teniske reprezentacije Savezu ionako ne znače ništa.

Gubile ili pobjeđivale, njima ništa neće sjesti na račun. Zato nema pritiska na izbornicu Majoli da podnese ostavku. Njima je svejedno, a Majoli je ugodno provoditi vrijeme na izborničkoj funkciji jer se osjeća važnom i može barem jednom godišnje na partije za reprezentacije prije samog Fed Cup turnira. Barem je mogla dok ju (nas) korona nije zeznula.

Ljude nije briga

Hrvatski nogometaši izgube od Španjolske u osmini finala Eura. Tjedan dana traju potresi u javnosti, ne staje se sa pričom o Rebićevom mijenjanju kopački i o Gvardiolovom pijenju vode.

Propituje se i pozicija izbornika, ne toliko zbog te utakmice, koliko zbog toga što je ili nije činio u posljednje tri godine od finala Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Mnogi u hrvatskoj sportskoj javnosti i govore o izgubljene tri godine pod Dalićevom paskom. Javnost je briga, ljude je briga, ljudima je to važno.

Apostrofiraju se toliko te izgubljene tri godine pod Dalićevom paskom. Što tek reći za izgubljenih skoro deset godina pod paskom Majoli?

Tenis je prije svega individualni sport, u tenisu ne postoji kult reprezentacije, tenis u konačnici nije nogomet. Razumljivo je da ljude nije briga.

Ali prije samo 7, 8 godina toliko smo se kleli u te djevojke. Vjerovali smo u njih, već smo ih zamišljali sa trofejem Fed Cupa u rukama.

Nogometašice su iz ciklusa u ciklus sve bolje, rukometašice su na zadnjem Europskom prvenstvu izrazito oslabljene osvojile broncu.

Odbojkašice u zadnjih nekoliko godina imaju zlato sa Mediteranskih igara i dva srebra iz Europske lige. Sve one su u usponu.

Većina tih selekcija u proteklom je periodu ostvarila zapaženije i veće rezultate od hrvatskih Fed Cup reprezentativki. Tko je to uopće mogao i zamisliti prije svega 7, 8 godina?

Kao izbornica nije se iskazala

Istina je da su naše najbolje tenisačice ponekad i ozlijeđene, istina je da je prohodnost u Fed Cupu slaba, ali devet je godina bez napretka stvarno previše!

Zamislite da se to dogodilo nekom nogometnom izborniku. Istina je da Petra Martić zbog svojih problema s ozljedama ne može prisustvovati svakoj akciji Fed Cup reprezentacije, ali mogla je (i trebala) Majoli s njom dogovoriti nastupe u onim godinama kada bi nas njezino prisutstvo značajno primaklo proboju u viši rang.

Ako u nekoliko navrata dolazi do otkaza glavnih igračica, postavlja se pitanje kakvi su uopće odnosi na relaciji između čelnih ljudi Hrvatskog teniskog saveza, izbornice Ive Majoli i na kraju samih igračica.

Teniski izbornik ne može puno. Njegova je zadaća igračice okupiti, motivirati ih, stvoriti ozračje u ekipi. To Iva Majoli nikad nije uspjela, a nije se iskazao ni HTS koji nije išao u smjeru poticanja i stimulacije igračica kako bi se konačno okupile u najjačem mogućem sastavu.

Iva je igračicama željela biti više prijateljica, a manje izbornica. Razmišljala je o njihovim potrebama da nastupe u Dohi i Dubaiju umjesto da joj interes hrvatske reprezentacije bude na prvom mjestu.

Konjuh i Vekić iz naših zamisli nisu Konjuh i Vekić u stvarnosti. Ne trebamo osvojiti Fed Cup, ali probajmo konačno u njemu napraviti bilo kakav korak naprijed.

Hrvatskoj reprezentaciji treba lider koji će svojom energijom i karizmom potaknuti sve najjače hrvatske igračice na nastup u reprezentaciji. Majoli to nije i Majoli to ne može. Posljednjih deset godina to jasno pokazuje.

Autor teksta: Ivan Sindičić