Namjera mi je ovim putem dotaknuti razne teme iz područja teniske igre, točnije, iz područja teniske poduke djece i odraslih!
U Hrvatskoj nema puno „on-line“ izvora gdje bi svi zainteresirani mogli razmjenjivati mišljenja i iskustva kada je navedeno područje u pitanju.
Tema današnjeg razmišljanja je od vitalne važnosti za mnoge roditelje koji misle svoju djecu upisati u neki klub. Danas na području cijele države postoji jako puno klubova (vjerojatno ih nikada nije bilo više) te isto toliko trenera (ili onih koji se samo tako predstavljaju).
Izbor je dakle ogroman, te se roditelji često nalaze u situaciji da kompleks od 4 teniska igrališta okuplja isto toliko klubova i trenera. Zašto je tome tako i kako je došlo do te situacije, ostaviti ću za neki drugi blog.
Pod pretpostavkom da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, evo nekoliko ključnih savjeta koji bi im trebali pomoći da donesu kvalitetnu odluku za svoje dijete.
Izaberite samo licencirane voditelje, učitelje ili trenere tenisa
Ovaj savjet nije slučajno stavljen na prvo mjesto. Pri upisu djeteta u neki klub obavezno zatražite trenersku „legitimaciju“ osobe kojoj mislite povjeriti svoje dijete na tenisku izobrazbu.
Ta osoba može imati D-licencu (voditelj tenisa), C-licencu (učitelj tenisa), B-licencu (trener tenisa) odnosno A-licencu (trener tenisa i tzv. coach).
Ukoliko osoba nema licencu za rad, obratite se nekom drugom. Naravno, sama licenca ne garantira kvalitetnog trenera, ali je njegova nužna pretpostavka.
Uostalom, ako osoba koja naplaćuje svoju poduku nije bila spremna uložiti vlastito vrijeme i novac u svoju izobrazbu, s kojim pravom traži vaše vrijeme i novac?! Odabirući licenciranog sportskog radnika štitite svoje i dostojanstvo struke.
Tražite prezentaciju programa rada s vašim djetetom
Svaka poduka bi se trebala odvijati po nekom unaprijed zacrtanom planu i programu (kako za kratki i srednji rok, tako i za dugi rok).
Nepostojanje takvog nečeg zapravo znači da dijete ne trenira po nekakvom sustavu, već da se s njim improvizira odnosno, radi po „osjećaju“ (u najširem smislu te riječi).
Kako prepoznati nekakav plan i program?
Prije svega postavljanjem definiranih i mjerljivih taktičko-tehničkih ciljeva. Ne ustručavajte se pitati svog trenera što, kako i zašto radi! On je tu radi Vas i mora Vam moći na razumljiv i jednostavan način odgovoriti na svako Vaše pitanje koje se tiče teniske poduke Vašeg djeteta.
Zahtijevajte mogućnost promatranja treninga svojeg djeteta u pravilnim vremenskim razmacima
Ovaj savjet ne želi sugerirati da trebate biti prisutni na svakom treningu – dapače, takvo što bilo bi kontraproduktivno za sve uključene u proces teniske izobrazbe (dijete, trener i roditelj) – nego želi ukazati na važnost da s vremena na vrijeme pratite što se događa na treninzima.
Ukoliko trener ne podupire Vašu želju da povremeno gledate trening, imate dobar razlog da Vam se upali alarm. Zašto je ona važna?
Na taj način možete uočiti je li trener motiviran, stvara li se atmosfera učenja na treninzima, je li Vaše dijete zadovoljno i sretno za vrijeme trajanja treninga, je li dijete napredovalo.
Nipošto nije preporučljivo upisati dijete u klub, a zatim ponovno vidjeti trenera kad ga ispisujete.
Radije budite „zdravo“ prisutni, dođite par puta mjesečno pogledati svoje dijete, pokažite mu da Vas interesira ono što se događa s njim te mu omogućite postepeno osamostaljivanje u jednom dijelu svog života.
Naravno, opet ponavljam, nipošto nije preporučljivo biti i stalno prisutan na treninzima.
Uostalom, ako imate potrebu biti prisutni na svakom treningu, pitajte se zašto.
Je li u pitanju prevelika želja za djetetovim što bržim napretkom, manjak povjerenja u trenera i njegov rad, želja za potpunim nadzorom nad svime što se događa u djetetovom životu (pa tako i nad procesom teniske poduke), strah da ćete postati manje bitni.
Pokušajte prepoznati osjeća li trener vašeg djeteta svoj rad kao posao ili kao poziv
Namjerno sam ostavio ovo za kraj! To je možda i najvažnija stvar koju trebate pažljivo promatrati kod trenera Vašeg djeteta!
Pokazuje li iskrenu radost kada neki njegov učenik ostvari napredak, suosjeća li s djetetom u trenucima tuge zbog poraza ili trenutne nemogućnosti da svlada neki zadatak, posvećuje li se svakom djetetu jednako ili samo onima koji „kopčaju iz prve“.
Vjerujem da će svaki roditelj imati dovoljno senzibiliteta da osjeti ima li trener ljubavi spram svog zanimanja ili ne! Ako ju ima, možete biti prilično sigurno da će potaknuti ljubav spram teniske igre i u Vašem djetetu. A to je ono najvrednije što i može prenijeti Vašem djetetu.
Autor teksta: Ivan Užarević, TK Rally
