Maria Sharapova: Sibirska tigrica svijetu

“Uvijek sam voljela udarati lopticu. To je jedna stvar koja može riješiti bilo koji problem. Izgubio si finale Wimbledona u frustrirajućem meču? Uzmi reket u ruku i udaraj.

Žice i loptica, taj naboj koji prožima cijelo tijelo lijek je za sve. Udaranje te vraća u sadašnjost u kojem cvijeće raste, a ptice pjevaju. Dobio si užasne vijesti sa drugog kraja svijeta?

Tvoja baka je umrla i sada je pred tobom samo dugačak let avionom i sprovod? Uzmi reket, uzmi lopticu. I udaraj. Pravila su se promijenila, a ti to nisi znao i odjednom je pilula koju si uzimao godinama unazad poništila sve? Reket u ruke i udaraj!”

Žena zbog koje sam se zaljubio u tenis

Tražio sam ju nekoliko godina. Još otkako je izašla. I već kada sam pomislio da ju nikada neću pronaći, ugledao sam ju. Pronašao sam ju onda kada ju zapravo nisam ni tražio.

Bila je to autobiografija Marije Sharapove i odmah sam znao da će mi se svidjeti. Žena zbog koje sam počeo pratiti tenis. Žena zbog koje sam se zaljubio u tenis.

Žena čiji sam vatreni obožavatelj bio i ostao. Žena koja je možda i nadišla svoj sport. Žena koju je dovoljno prozvati imenom i svi će odmah znati o kome se radi.

Autobiografije su mi najdraža književna vrsta, a kako je riječ o autobiografiji Sharapove, znao sam da će ta autobiografija biti nešto kroz što ću živjeti sljedećih nekoliko dana svojeg života.

I nemojte se iznenaditi – čitajući ju, osjećao sam se dijelom njezina života. Čitajući ju, njezinu sam karijeru i mečeve ponovno proživljavao.

I iako sam znao ishode njenih mečeva, iščitavajući njene opise i doživljaje istih, strepio sam u iščekivanju rezultata.

Nikada mi ništa ne dosadi

„Izdržljivost. Nikada mi ništa ne dosadi. Što god da radim, to mogu raditi zauvijek. Uvijek sam se na nekom zadatku zadržavala prilično dugo, sve dok ga skroz ne usvojim.

Nisam sigurna od koga sam to pokupila. Možda sam htjela dobiti odobravanje od trenera ili od oca. Ipak mislim da je moja motivacija bila jednostavnija.

Već i tada sam znala da će mi ta odlika pomoći u pobjeđivanju. Htjela sam pobijediti sve protivnice.”

Fokus i mentalna stabilnost

Možete biti nečiji veliki obožavatelj ili navijač. Možete pratiti svaki njegov/njen meč. Možete znati sve o stilu igre tog sportaša. Ipak, sve dok ne pročitate nečije osobne spise, ne možete znati zašto taj sportaš igra tako kako igra.

Upravo zato, Maria naglašava svoj fokus, svoju mentalnu stabilnost koja ju krasila sve te godine koje je provela na WTA Touru.

Ne samo da joj je to bila odlika, to je bilo nešto po čemu se razlikovala od ostalih igračica. U tenisu kao sportu koji je prvenstveno mentalan, imati takav fokus i mentalnu stabilnost nipošto nije na odmet.

Tvoja kćerkica je kao Mozart

„Yuri, kada se radi o tenisu, tvoja kćerkica je kao Mozart. Ali to zapravo znači da si u lošoj situaciji. Otac je začuđeno upitao: „U lošoj situaciji?” Da, u lošoj.

Ovo nije Beč u devetnaestom stoljeću. Ovo je Soči u dvadesetom stoljeću – da se Mozart rodio ovdje, danas, ti nikad za njega ne bi ni čuo. Razumiješ li? Otac je rekao: „Ne baš.”

Objasnit ću ti jednostavnim rječnikom. Ako želiš razviti njen talent, moraš otići iz Rusije. Nitko ne zna što će biti sa ovom zemljom. Nitko ne zna kako će nam životi ovdje izgledati. A ti imaš Mašu. Sve je na tebi. Možeš li razviti njezin talent? Tome moraš posvetiti cijeli svoj život.”

Samouki teniski stručnjak

 U priči Marije Sharapove vrijedi posebno istaknuti njezinog oca. Oca koji je otišao sa kćerkicom na drugi kraj svijeta samo zato što je vjerovao u nju i u njezin teniski talent. Oca koji je sa sitnišem u džepu sletio u tu istu Ameriku.

Oca koji je radio, dobivao otkaze, ali i ponovno pronalazio nove poslove. S druge strane, Maria dolazi u SAD sa 7 godina života, ne zna engleski i snalazi se u komunikaciji kako god zna i umije sve vrijeme dok joj je otac na poslu.

Taj odnos između Marije i oca Yurija provlači se kroz cijelu knjigu. Otac Yuri na početku nije znao ništa o tenisu, ali je zbog kćeri postao teniski stručnjak. Samouki teniski stručnjak.

Možda moraš biti dovoljno glup

„Možda u sportu moraš biti dovoljno glup da vjeruješ kako uvijek imaš šansu. Trebaš i lošu memoriju. Moraš biti sposoban zaboraviti. Napravio si neprisiljenu pogrešku? Zapucao si lak winner?

Ne razmišljaj o tome. Ne vraćaj se na to. Samo zaboravi, kao da se nikad nije ni dogodilo. Ako si probao nešto i nije uspjelo, moraš biti dovoljno glup da probaš to isto onda kada ti se takva situacija opet otvori na terenu.

I ovaj put će uspjeti! Moraš biti dovoljno glup kako ne bi osjećao strah. Svaki put kada stupim na teren, vjerujem da ću pobijediti, bez obzira na protivnika. To je ono zbog čega me teško pobijediti.”

Maria je u svojoj karijeri uvijek bila prepoznata kao nepokolebljivi borac. Za nju nije bilo izgubljene loptice ili izgubljenog poena. To je dio njezinog mentaliteta, to je ono zbog čega je bila tako voljena od strane teniske publike.

Nije samo sport

„Tenis je sport, ali nije samo sport. Strast je, ali nije samo strast. On je posao. On je novac. Predstavlja sigurnost za moju obitelj. Sada to potpuno razumijem.

Možda misliš da će me to saznanje uzrujati, ali istina je baš suprotna. Konačno sam saznala zašto radim to što radim. Konačno sam shvatila uloge. Od tog trenutka, moj je zadatak bio jasan – izaći na teren i pobijediti.”

Strahovito samopouzdanje

Maria je bila poznata po svojim snažnim flat udarcima, udarcima koji nisu išli visoko iznad mreže. U njima nije bilo spina, ali je Maria bila sposobna takve udarce odigravati u serijama i to je stavljalo njezine protivnice pod strahovit pritisak.

„Nisam imala dovoljno brzine u nogama, ali takvi su udarci to neutralizirali. Rad sa Lansdorpom donio mi je strahovito samopouzdanje, bio je toliko siguran u sve što radi i tu je sigurnost prenio i na mene. Možeš osjetiti njegovu prisutnost u svojoj glavi.

Prisutnost u obliku glasa koji ti govori kako nešto treba biti odigrano na terenu. Lansdorp je trenirao tri svjetska broja 1. To što nekad zna biti težak čovjek cijelu je stvar učinilo samo posebnijom za mene. Voljela sam ga poglavito zbog toga što sam vjerovala da ga svojom osobnošću mogu omekšati.”

Od niske djevojčice do visoke djevojke

Nitko to ne bi rekao na prvu, ali Maria je u djetinjstvu bila mala i niska djevojčica. Njezini roditelji nisu niski, ali nisu ni visoki.

Maria je, sve je govorilo tome u prilog, bila predodređena za neku srednju visinu. Ipak, u pubertetu je naglo izrasla i došla do konačnih 188 cm.

Objašnjenje toga vidi možda i u činjenici da je njezina majka pila vodu i jela povrće sa područja pogođenog Černobilskom katastrofom. Na jednom mjestu čak i piše da ju je Černobil napravio igračicom. Maria je htjela visinu i dobila ju je.

Volim biti visoka

„Znaš što kažu za posjedovanje dobre stvari u prevelikoj količini. Najednom sam u posjedu novog tijela koje je gigantsko i nad kojim nemam kontrolu. I sve me boli. Ljude gledam odozgo.

Osjećala sam se čudno i u početku posramljeno u vezi toga. Kasnije sam zavoljela svoju visinu i vidim je kao dar. Volim biti visoka. Vjerojatno zato nosim štikle.

Neću dopustiti da me moja visina spriječi u tome da obučem nešto što u tom trenutku želim. Ako imaš problem sa ženom koja je viša od tebe, to je tvoj problem, a ne moj.”

Vremenom sam razvila svoju terapiju

Ostati mentalno zdrav i mentalno stabilan teško je u profesionalnom sportu, posebice u tenisu. Sam si na terenu, boriš se protiv protivnika i protiv samoga sebe. Pod pritiskom si rezultata i očekivanja.

Stalno si u svojevrsnom teniskom mjehuriću, na relaciji hotel-teren. Privatni život skoro ne postoji, teško je ostvariti neku ljubavnu vezu. Maria navodi rješenje i za psihičku dobrobit.

„Vremenom sam razvila svoju terapiju. Kada osjećaš da trebaš vidjeti svog psihologa, kupi par cipela umjesto toga. Ako su to stvarno dobre cipele, sve će brige nestati. Zašto platiti 300 dolara za razgovor sa psihologom kada za te novce možeš kupiti cipele koje će s tobom biti svaki dan? To je zdrav razum.”

Ljepota

I da, nismo i nećemo se praviti slijepi. Sharapovu krasi i iznimna ljepota. Ljepota koju je znala nositi. Ljepota zbog koje je i postala tako marketinški atraktivna.

Ljepota bez koje Maria Sharapova ne bi bila Maria Sharapova. Ljepota koje je bila svjesna, znala je što time dobiva, a što možda i gubi. To ju je činilo još ljepšom i atraktivnijom.

Maria piše: „Te godine na Wimbledonu sam prvi put shvatila da sam lijepa. Ne zbog toga što mi je to netko rekao ili zbog nečega što sam primijetila na sebi. Bilo je to zbog novih pogleda muškaraca na Touru, čak i onih koji su djelovali puno starije. Odjednom sam viđala muškarce koji me promatraju. Nisam znala u što točno gledaju. Počela sam sakrivati svoju plavu kosu i svoje duge noge. Nije pomoglo.”

Wimbledon 2004.

Jedna od ranijih, ali ne i najranijih sportskih uspomena svakako mi je njezino osvajanje Wimbledona 2004. godine. Osvojila je Wimbledon sa 17 godina i to je ono što će ostati vrhunac njezine karijere.

U finalu je pobijedila Serenu Williams, ženu koja se tada zaklela da više nikada neće izgubiti od Sharapove. Osjećala je da joj je Maria uzela nešto što je trebalo biti njeno, a posebno ju je pogodilo što je izgubila od djeteta još uvijek.

Serena je od Sharapove nakon toga izgubila još samo jednom i uvijek je bila iznimno motivirana u mečevima protiv nje.

„Možda ako radiš dovoljno dugo i teško, dobit ćeš savršen dan, tih nekoliko sati u kojima će sve sjedati na svoje mjesto. Za mene je to bilo finale Wimbledona 2004.”

Suspenzija

Ne volim se na to vraćati, ali moram spomenuti i suspenziju Marije od strane ITF-a zbog uzimanja „ilegalnih supstanci”.

Nisam i ne mogu biti objektivan, priložit ću samo tekst presude: „Igračica nije tražila tretman od svog doktora kako bi si osigurala poboljšanje sportske izvedbe. Učinila je to zbog medicinskih razloga. Nije bilo posebnog upozorenja od strane nadležnih organizacija o promjeni statusa Meldoniuma.

U tom kontekstu zaključeno je da antidopinške organizacije moraju učiniti napore kako bi sportašima osigurali informaciju ukoliko je došlo do promjena na popisu zabranjenih supstanci.

Sud želi naglasiti da igračica nije nastojala sakriti korištenje navedene supstance i otvoreno je pričala o njezinom uzimanju.

Uzimala ju je u dobroj vjeri vjerujući kako nije sporna po antidopinškim pravilima, baš kao što je i bila velik dio njezine karijere. Sud želi naglasiti kako se ovdje ne radi o slučaju sportaša koji je varalica.

S jedne se strane radi o grešci igračice koja nije primijetila da se navedena supstanca odjednom našla na listi zabranjenih, a s druge se strane radi o grešci nadležnih organizacija koje to nisu posebno istaknule.”

Mildronate (ime brenda) je Maria uzimala kao suplement. Uzimaju ga ljudi sa srčanim problemima, a kako je Maria imala abnormalne EKG nalaze, uzimala ga je iz opreza prije intenzivnih treninga i mečeva.

Godinama je provjeravala status navedene supstance i sve je bilo legalno. Iz ITF-a su poslali mail u siječnju 2016. sa linkom na popis nedozvoljenih sredstava. Maria ga je samo skrolala vjerujući kako nema potrebe za detaljnijim pregledom tog maila.

Mislila je da će je već netko obavijestiti o promjeni pravila, budući da su svi znali da ona tu supstancu uzima već godinama.

To se nije dogodilo, a ITF nije ni posebno naznačio da je tu supstancu iznenada stavio na popis ilegalnih. Greška Sharapove, greška nadležnih organizacija, ali bitno je na kraju da je Maria uspjela obraniti svoju čast.

Činjenica je da svi znaju da je bila pod suspenzijom, a da za tekst presude zna ipak puno manji broj ljudi. Ali to je tako i ona u tome nije izoliran slučaj. Šteta što se sve to dogodilo, ali ničija priča nije savršena, pa tako ni ona Marije Sharapove.

Zaključak

Datum njezinog umirovljenja uvijek ću pamtiti. Više neće biti onih noći kada će ti ukućani u policijskom stilu upadati u sobu probuđeni neartikuliranim glasanjem očekujući da će te zateći kako gledaš filmove za odrasle.

Bez obzira na to, Maria je bila i uvijek će biti – nezaustavljiva. Baš kao što i kaže naslov njezine autobiografije.

Autor teksta: Ivan Sindičić