Na zadnja dva US Opena, Rafa Nadal je zadnji meč završio u suzama. Međutim, bila je to različita vrsta suza.
Nadalove suze
U polufinalu prošlogodišnjeg US Opena u suzama odigrao kraj drugog seta protiv Del Potra. Znao je da njegova koljena ne mogu izdržat kraj tog meča i eventualno finale protiv Đokovića.
Španjolca su koštali maratonski mečevi već od treće runde. Khachanov, Basilashvili, Thiem natjerali su Nadala na prevelik broj sati na terenu i teret za i onako istrošeno tijelo.
Godinu dana kasnije drugačija priča. U trileru protiv Medvedeva na kraju su pale suze radosnice. Međutim, trnovit je bio put između dva US Opena. Dosta ljudi nije svjesno kakve je Nadal napravio prilagodbe i pomake u svojoj igri pogotovo na bržim podlogama.
Promjene u igri
Svjestan je i Nadal da je sve stariji te da njegovo tijelo ne može trpiti maratonske mečeve od samog starta Grand Slamova gdje u završnice dolazi načet ozljedama i uvelike umoran od prethodnih rundi.
To je značilo da na bržim podlogama mora dodatno unaprijediti svoju igru, ubrzati ritam i više se osloniti na servis. Velike promjene na njegovom servisu vidjeli smo na Australian Openu gdje je promijenio svoju tehniku servisa.
Tijelo ide više naprijed u teren, prvi servis je puno ravniji a drugi je također dosta agresivniji i snažniji iako tu Španjolac ima još prostora za napredak.
Pogled na tenisku sezonu
Agresivnija igra mu je donijela dominatno „šetanje“ do finala gdje nije izgubio nijedan set. Ipak, u finalu je naletio na boljeg i spremnijeg protivnika u tom trenutku. Novak Đoković nije Nadalu ostavio ni gram šanse.
Sam Rafa je izjavio da njegovo tijelo nije bilo spremno za takvu dimenziju tenisa i njegovo karakteristično trčanje s kraja na kraj terena. Razumljivo s obzirom da od ozljede na US Openu do Australije nije odigrao nijedan turnir.
„Novi“ stari problem vratio se Nadalu u polufinalu Indian Wellsa. Ozljeda koljena uskratila nam je novu Fedal poslasticu nakon čega je nastao niz upitnika kada ćemo vidjet 100% zdravog Nadala da igra u kontinuitetu.
Nadalova igra kroz karijeru se zasniva na njegovom samopoudzanju koje gradi pobjedama, a Nadal pobjeđuje kad igra u kontinuitetu i kad je fizički na sto posto.
Takav slučaj nije bio u Monte Carlu i Barceloni, gdje Nadal nije ostvario rezultate na kakve smo navikli upravo zbog problema s ozljedama.
Na sto posto
Ipak, od ispadanja u polufinalu Madrida gdje je Tsitsipas konačno upisao pobjedu protiv Rafe, Španjolac je krenuo u svoj dominatni niz. Osvojio je titulu u Rimu, i to u finalu protiv Đokovića, i to u pravom trenutku za njega. Prije početka Roland Garrosa.
Nadal je odigrao perfektan turnir. U finalu je srušio Thiema za svoj nestvarni 12. Roland Garros uz samo 2 izgubljena seta te je prestigao Margaret Court po broju osvojenih Grand Slamova na jednom turniru.
Sezona trave u zadnjih nekoliko godina bila je razočaravujuća za Nadala. Brown, Rosol, Darcis neka su od imena od kojih je šokantno gubio na Wimbledonu.
Međutim Nadalova igra napreduje i na travi gdje je ostvario prilagodbu. Servis mu je uz forehand postao najveće oružje.
Drugu godinu zaredom dolazi do polufinala gdje je ovaj put u odličnom meču poražen od najboljeg igrača na toj podlozi svih vremena, Rogera Federera.
Uvod u US Open
Titula u Montrealu bila je uvod i injekcija samopouzdanja za US Open. Za razliku od prijašnjih godina sada je uvodna kola rješavao furiozno brzo. Kratki poeni i što agresivnija igra bili su isplativa taktika.
Znao je da njegovo tijelo mora biti odmorno za završnu fazu turnira. Odustajanje Đokovića i poraz Federera, Nadalu su širom otvorila vrata da Federeru dođe bliže nego ikad.
Taj otvoreni put nosio je veliki pritisak i psihički teret za Španjolca što je bilo i vidljivo u finalnom meču protiv Rusa gdje se svaki poen krvavo zaradio.
Statistički pogled na meč
Nadal je čak 66 puta završio na mreži protiv Medvedeva i osvojio 51 poen (77.2%), a kombinaciju servis-volley odigrao je 20 puta i osvojio 17 poena (85%).
To je bio još jedan segment igre koji je Nadal unaprijedio. Svoju igru na mreži, agresivnost, kraći poeni, jak servis. Svi ti segmenti igre bili su nepoveziva asocijacija za Nadala.
Tijekom cijele karijere on je bio taj koji se zbog ozljeda povlačio i otvarao put Đokoviću i Federeru. Sada je napokon dočekao da se takvo nešto dogodi njemu i zbog toga je Nadal imao najemotivnije slavlje Grand Slama u svojoj karijeri.
Nova sezona koja je započela s ozljedom ipak je doživjela sretan završetak, 3 Grand Slam finala, od čega 2 titule i jedno polufinale.
Iako često ima nepravedan tretman kod teniskih fanova da je dominatan samo na zemlji, Nadal je puno više od toga.
Usporedbe radi, Federer je zadnju titulu u New Yorku osvojio 2008. godine. Od tada Nadal je osvojio 4 titule na Flushing Meadowsu i pridužio se Federeru, Samprasu, Connorsu i McEnroeu sa 4 titule na US Openu.
Ova 19. titula za Nadala je posebne težine i ostaje nam za vidjeti može li prestići velikog Rogera Federera po broju Grand Slam naslova.
Autor: Mate Golemac
